Dah naš svagdašnji

Što je prvo i zadnje što napravimo u našem životu? Udahnemo i izdahnemo. Kroz svoju praksu shvatila sam da je dah najmoćnije oružje koje imamo u sebi. Toliko moćan naš dah, a opet neshvaćen, neosviješten, neprepoznat kao takav. Kažu Kinezi da svatko od nas ima određen broj udaha zapisanih u životu…pa što to znači? To znači da što brže dišemo, brže ćemo i otići. I stoga cilj je usporiti ga, smiriti ga, naći pravi ritam. Sve je povezano s našim dahom, naše emocije, naši mentalni stavovi, naše držanje tijela… Ljudi danas, obzirom na ubrzani tempo života, gotovo da uopće ne dišu. Potpuno nesvjesni svoga daha, trče kroz život, zanemarujući time važnost svog daha, ugrožavajući svoje tijelo jer ga nesvjesno ne pune dovoljnom količinom kisika… često se i sama uhvatim kako u nekim situacijama stresa plitko dišem, gotovo neprimjetno….i onda zastanem, duboko udahnem i momentalno osjetim navalu energije u tijelu…kao da stanice počnu plesati od veselja, mijenja se čitav sistem.

Kao što se sve uči u životu, tako se i mora učiti disati – zaboravili smo kako pravilno disati. Zapravo, moramo se samo podsjetiti, tj. još bolje reći osvijestiti. Ponekad u danu stati na minutu…i samo slušati taj divan mehanizam našeg tijela…osluškivati taj protok zraka…pa ga malo produbiti…svjesno pojačati… često i sama radim upravo meditacije na dah…Za mene su najmoćnije…

Samo pratim taj val koji me prožima…Osjećam kako se sa svakim udahom tijelo širi i puni novom energijom, a s izdahom skuplja, izbacuje sve ono što mi ne treba. Nije li to divno…Dah nas čisti, dah nas osvježava, dah nas povezuje s Duhom i zato je tako moćan. Pruža nam mogućnost da budemo u sadašnjem trenutku povezani sa sobom. Nije li zato moćan naš DAH?